Насловна страна Новости Историја Vojvođanske priče: Prva pisma pre dva veka

Vojvođanske priče: Prva pisma pre dva veka

1290

U nizu događaja iz bogate istorijske prošlosti Sombora, posebno mesto zauzima otvaranje prve pošte na ovim prostorima još krajem 18. veka. U jednoj od dve zgrade preostale iz turskog vremena, na uglu današnje Ulice Ernesta Kiša i Venca vojvode Petra Bojovića, 1. septembra 1789. godine otvorena je prva pošta kojom je, u privatnoj režiji, rukovodio Bertalan Volf. On je rodonačelnik porodične loze koja je kroz niz generacija pružala Somborcima poštanske usluge i ovu varoš činila značajnim poštanskim čvorištem na Balkanu.

Volf se prihvatio odgovorne dužnosti da za povereni poštanski posao obezbedi ljude, kola i konje za prenošenje pisama, paketa i novca. Taksu je, po važećoj tarifi, naplaćivao od korisnika poštanskih usluga. Namesničko carsko-kraljevsko veće u Budimu je 14. avgusta 1789. godine upozorilo Bačko-bodrošku županiju, čije je sedište bilo u Somboru, da će uvođenjem novih poštanskih linija, od Subotice preko Sombora, do Bezdana i Osijeka, od Sombora preko Gakova, do Gare i Baje, biti ojačana veza između Segedina i Subotice, pa je u Horgošu otvorena poštanska stanica. Sve distributivne linije su počele s radom 1. septembra 1789.

Zbog što boljeg obavljanja posla, “pošmajstor” je od grada Sombora besplatno dobio 15 jutara livade na Bukovcu za ispašu i pripremu sena za poštanske konje. Za transport pisama i paketa, kako svedoči za “Vojvođanske priče” Milan Stepanović, somborski istoričar, služila je u to doba i diližansa koja je iz Sombora put Temišvara krenula nešto ranije, 1764. godine, a prvi poštanski sanduci na usluzi 13.360 žitelja tadašnjeg Sombora našli su se 1890.

Pored Bertalana Volfa, zasebnu poštansku službu u Somboru imali su Grad-magistrat i Županija. Mihajlo Stojačić bio je poštar grada, leti je dva puta nedeljno odlazio u Baju, zimi jednom. Nagodio se sa županijom da njenu poštu takođe donosi iz Baje i da je tamo uručuje.

Po Bertalanu Volfu nazvana je jedna somborska ulica, i ona se pružala južnije od Male pravoslavne crkve (1989. godine to je bila Ulica Ernesta Kiša, ranije Jevrejska). Ne samo po nazivu ulice, nego i prema urbanističkom planu Sombora iz 1808. godine, utvrđeno je da se pošta nalazila naspram Male pravoslavne crkve, na uglu kasnije Jevrejske ulice, odnosno Ernesta Kiša. Pošta je bila u prizemnoj kući sa visokim krovom (1989. godine zgrada je bila pod biber-crepom). Pre rata u njoj je stanovao i privređivao obućarski majstor Radivoj Tucakov.

O poštanskoj porodici Volf nema posebnih podataka. Prihod su ubirali od poštanskih usluga, slobodno s njim raspolagali, uz obavezu da se povereni poslovi savesno i na vreme obavljaju. Nije poznato s koliko je ljudi raspolagao Bertalan Volf krajem 18. i početkom 19. veka, ni koliko je pošta imala kola i konja, niti je poznato kakav je bio promet pisama, novca i paketa.

Trebalo je da prođe više od osam decenija da se poštanski saobraćaj prema Subotici, Segedinu i Budimpešti poboljša. To se dogodilo 1874. godine, a pisma i novac su se ovim pravcima i dalje prenosili tri puta nedeljno. Pošta se iz Sombora otpremala u podne, a pisma se strankama uručivala sutradan izjutra, posle osam sati, čim se pošta otvori. Kako je obim poštanskog saobraćaja postajao veći, nametnuo se i problem zapošljavanja većeg broja ljudi, a trebalo je više kola i konja.

Najstarija poštanska zgrada u Ulici Ernesta Kiša
Najstarija poštanska zgrada u Ulici Ernesta Kiša

Diližansa (brza kola), koja je prevozila u prvom redu ljude, polazila je iz Sombora za Temišvar svakog drugog četvrtka, navodi Stepanović. Gotovo vek pošto je proradila pošta, počelo je uvođenje telefona. Ministarstvo pošta Austrougarske je 1893. godine odobrilo plan postavljanja gradske telefonske mreže u Somboru, i upravo te godine ovde su zazvonili prvi telefoni.

Podataka o poštanskom životu u Somboru do Drugog svetskog rata bilo je savim malo. Nije sačuvana arhivska građa, pa je teško pretpostaviti šta se sve činilo i postiglo na unapređenju poštanskog saobraćaja.

Telefon za varoškog baštovana

KADA je o telefonima reč, veza sa centralom se uspostavljala induktorskim putem (okretanjem ručice) i preko nje se dobijao traženi broj. Prvi telefoni su postavljeni u kancelariji velikog bačko-bodroškog župana, podžupana, somborskog gradonačelnika, policijskog kapetana, kao i u bolnici. Potom je telefonska veza uvedena varoškom baštovanu, vatrogascima, železničkoj stanici, vojničkoj kasarni i drugima.